U toplom i poticajnom ozračju Komercijalne i trgovačke škole Bjelovar, 20. veljače okupilo se 40-ak stručnih suradnika naše županije. Ovaj susret, u organizaciji Županijskog stručnog vijeća za Građanski odgoj i obrazovanje te Ogranka HPKZ-a Bjelovar, bio je mnogo više od formalnog skupa – bio je to prostor istinskog susreta i podrške.
Događaj je inicirala pedagoginja Ornela Malogorski, koja je susret vodila u suradnji s Anamarijom Tuškan, pedagoginjom i voditeljicom Kluba stručnih suradnika Ogranka HPKZ-a. Dobrodošlicu i podršku svima je poželjela ravnateljica škole domaćina, Nataša Vibiral.
Posebnu dragocjenost skupu dala je prisutnost velikog broja novih kolegica i kolega koji su tek zakoračili u svijet obrazovanja. Njihova mladenačka energija savršeno se ispreplela s bogatim iskustvom dugogodišnjih pedagoga, psihologa, knjižničara, socijalnih pedagoga, logopeda i edukacijskih rehabilitatora. Upravo je taj dijalog generacija stvorio plodno tlo za rješavanje ključnih izazova s kojima se struka suočava u 2026. godini.
Središnja tema ticala se same srži poziva: kako jasno komunicirati ulogu stručnih suradnika i ostati proaktivan u svijetu koji se brzo mijenja. Razgovaralo se o tome kako tehnologija i umjetna inteligencija mogu osnažiti rad – od digitalne pismenosti u knjižnici do savjetodavnog rada. Zaključak je bio jednoglasan: tehnologija je alat, ali ljudski faktor i empatija su nezamjenjivi.
Posebno važan dio rasprave odnosio se na povezivanje različitih razina sustava. Koristili smo metodu world caffea kako bismo dobili što preciznije odgovore i otvorili iskreniju raspravu. Sudionici su iskreno promišljali o tome što nas sprječava da još kvalitetnije surađujemo na relaciji vrtić – osnovna škola – srednja škola. Vertikalna povezanost ključna je za dobrobit svakog djeteta, a školska knjižnica prepoznata je kao onaj dragocjeni “neutralni teren” na kojem se rađaju najljepše suradnje. Čuli smo i inspirativne primjere gdje je takva praksa već zaživjela.
U sustavu koji se često previše oslanja na entuzijazam pojedinca, prirodno se nametnulo pitanje: “Tko brine o onima koji brinu?” Poseban naglasak stavljen je na podršku mladim kolegama kroz sustave supervizije i intervizije, ali i na važnost podrške kolegama koji su već dugo u sustavu. Oni se svakodnevno suočavaju s različitim izazovima i jednako trebaju oslonac zajednice kako bi se zaštitili od sagorijevanja.
Ovaj bjelovarski susret potvrdio je da stručni suradnici više nisu izolirani pojedinci, već snažna, povezana i vidljiva zajednica. Razmjena znanja između onih koji sustav poznaju godinama i onih koji donose svježe perspektive ključ je budućnosti našeg školstva.
Iz knjižnice Komercijalne i trgovačke škole Bjelovar otišlo se s osmijehom i jasnom željom za novim susretima, ali i vjerom u bolju povezanost i suradnju na razini Bjelovarsko-bilogorske županije. Nadamo se da će nam se sljedeći put pridružiti i svi oni koji ovaj put nisu mogli biti s nama, jer svatko od vas čini ovu mrežu podrške potpunom.
OM
