Sudjelovanje na stručnim skupovima predstavlja okosnicu profesionalnog razvoja svakog odgojno-obrazovnog djelatnika, no 2. Konferencija stručnih suradnika pedagoga, održana u Šibeniku od 17. do 19. ožujka 2026., pokazala je da uloga pedagoga u današnjem vremenu nadilazi puko praćenje trendova. Pod organizacijom Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, konferencija je u Amadria Parku okupila preko 250 stručnjaka s jasnim ciljem: definirati poziciju pedagoga unutar novog, modularnog sustava nastave.
Središnja tema konferencije bila je transformacija strukovnog obrazovanja, proces koji od sudionika zahtijeva visoku razinu prilagodljivosti i stalnu pedagošku refleksiju. Upravo je taj dinamičan proces bio okosnica moga predavanja pod nazivom “Pedagog kao Indiana Jones: Modularna ekspedicija kroz izazove strukovnog obrazovanja”. Kroz metaforu poznatog filmskog istraživača, nastojala sam oslikati svakodnevicu pedagoga u modernoj školi – to je rad koji zahtijeva hrabrost za napuštanje utabanih staza, oštro oko za detalje i sposobnost snalaženja u nepredviđenim situacijama koje donosi obrazovna reforma.
U središte modularne nastave ne postavljamo samo ispunjavanje administrativnih formi, već holistički pristup učeniku. Pedagog u ovom kontekstu prestaje biti samo onaj koji bilježi podatke; on povezuje različite module, kompetencije i stvarne životne situacije u smislenu cjelinu. Da bismo uspješno vodili ovu “ekspediciju”, koristimo se trima ključnim alatima:
- Dalekozorom, kojim istražujemo pedagošku praksu i s distance uočavamo smjer razvoja ishoda učenja;
- Mapom, koja nam služi za dešifriranje složenih kurikulskih okvira i njihovo prevođenje u svakodnevni rad;
- Ogledalom, koje predstavlja najvažniji alat – refleksiju i samovrednovanje, potičući nas i naše kolege na stalno preispitivanje vlastitog djelovanja.
Ova trodnevna konferencija još je jednom potvrdila da kvaliteta obrazovnog sustava ovisi o snazi školskih timova. Razmjena iskustava s kolegama iz cijele Hrvatske pokazala je da, iako su izazovi tranzicije brojni, oni su ujedno i prilika za jačanje naše profesionalne uloge. Kao pedagozi, mi nismo samo promatrači promjena; mi smo aktivni sudionici koji osiguravaju da se u šumi modula i kompetencija nikada ne izgubi ono najvažnije – učenik kao cjelovito biće.
Povratak u školski ambijent nakon ovakvog skupa donosi novu energiju i jasniju viziju. Modularna nastava možda jest ekspedicija u nepoznato, ali uz prave alate i kontinuiranu suradnju, ona je put prema kvalitetnijem i suvremenijem obrazovanju.
Sudjelovanje na ovakvim skupovima osigurava našoj školi praćenje najnovijih trendova u obrazovanju i primjenu primjera dobre prakse izravno u radu s našim učenicima i nastavnicima.
Ornela Malogorski
