Trinaesti svibnja. Utorak. Dan kada nema previše turista. Dobar izbor.

Pedesetak zainteresiranih prvašića nagovorilo je razrednike da ih povedu na izlet. Budući da je izlet bio planiran školskim kurikulom, krenuli smo u realizaciju. Prilikom razmatranja koji bi izlet bio dovoljno zanimljiv, ne pretjerano dalek za jednodnevni izlet i ne skup, dogovorili smo se da bi trebalo posjetiti tvornicu čokolade Zotter i grad Graz. Povezati povijest (Austro-Ugarska), poznavanje robe (brda čokolade) i njemački jezik (natürlich) te napraviti pripremu za geografiju sljedeće godine. Nekih mjesec dana kasnije, uz puno obilazaka razreda, roditeljskog sastanka, pregovaranja s agencijama, u vremenu uplate izleta broj zainteresiranih spustio se ispod 40. Postojala je realna mogućnost da se izlet otkaže, ali iz agencije su javili da bi trošak otkazivanja u tom trenu bio veći nego trošak odlaska na izlet. Tako su, nasreću, prvi razredi krenuli put Austrije. Krenuli smo u pet ujutro, poprilično krmeljavi i pospani, a oko pola deset već smo bili u tvornici čokolade. Šetnja po dvije etaže vodi posjetitelje kroz proces proizvodnje, od kakaovca do finalnog proizvoda. Svaki stupanj proizvodnje, svaki dodatak i svaki okus čokolade koji se trenutačno proizvodi bio je dostupan za kušanje. Naravno, nestrpljivost uvijek uzima danak. Oni koji su željeli odmah sve, napunili su žlice (koje se daju na ulazu) na početku proizvodnje čistom smjesom, bez imalo sladora. Mnogima je to pokvarilo daljnje kušanje, jer ne može svatko podnijeti gorčinu nezaslađene čokolade. Neki su prošli tvornicu za petnaest minuta, a neki su se zadržali i sat vremena, znalački kušajući male količine uzoraka, uspoređujući s kolegama i kolegicama doživljaj kušanja. Sljedećih pola sata bilo je rezervirano za obilazak zoološkog vrta, a nakon toga smo krenuli put Graza. Blago oblačan, topao dan, bio je kao naručen za nekoliko sati šetnje. Nakon obilaska glavnih gradskih atrakcija učenici su iskoristili slobodno vrijeme za vlastite sadržaje. Šetači su obišli pola grada i vidjeli sve i svašta, gurmani su pronašli restorane sa skupim i ekskluzivnim delicijama, ljubitelji Meka usporedili su austrijske i bjelovarske Big Macove. Pred odlazak odigrala se povijesna bitka o kojoj će turistički vodiči pričati generacijama koje će u budućnosti posjećivati Graz. Na nedužne prodavačice u New Yorkeru u jednom je trenutku nahrupilo dvadesetak hrvatskih srednjoškolaca. New Yorker u središtu Graza, ne Seiersberg. Neviđeno. Sva sreća da su u blizini bili iskusni fotografi National Geographica pa su pobjednici prije odlaska snimljeni s plijenom. Natovareni „kockastim“ vrećicama s prvim crnim poljem krenuli smo prema Hrvatskoj. Umor od puta bio je toliki da su se tek u Predavcu sjetili zapjevati. To je znak da je putovanje bilo dobro. I za kraj, pohvala. Nije bilo izostanaka drugi dan uz izgovore velikog umora. Do nekog sljedećeg izleta, uživajmo u priloženim fotografijama.

Tomislav Cug, univ. spec. oec.