Petak 24. svibnja bio je zadnji dan redovne nastave za maturante. Ove je godine Obrtnička škola organizirala proslavu, a okupljanje bjelovarskih maturanata bilo je i ove godine ispred srednjoškolskog centra na Poljani Franje Tuđmana, što je razumljivo jer je najviše škola i učenika na tom prostoru. Već se od osam sati prostor ispred škola počeo puniti maturantima i znatiželjnicima iz ostalih razreda. Okolni lokali bili su puni šarenih majica, cajke trešte, zviždaljke probijaju bubnjiće. U pola deset formira se kolo, no ubrzo se raspada jer povorka kreće u grad. Prolaz povorke Korzom izvlači iz džepova mobitele gostima kafića u prolazu. Povorka skreće u Haulikovu, pa u Gundulićevu, te radi krug oko centralnog parka. Kada smo se ponadali da će nastaviti Strossmayerovom do igrališta, ponovo odlazi na Korzo i spušta se do gimnazije, odakle skreće prema kolodvoru. Tu nastaje metež jer gimnazijalci ulaze u autobuse i kreću u (ostalim učenicima) nepoznato. Neki se učenici pokušavaju ugurati u autobus zajedno sa gimnazijalcima, ali uspješno bivaju otklonjeni. Pomalo rasuto i zbunjeno, ostatak kolone kreće prema zgradi županije, do Petra Pana i ulazi na igralište. Konačno. Pod suncobranom DJ pušta glazbu, maturanti sjedaju na stolice i tu se scena zamrzava. Sat vremena sam proveo sa svojim razredom, ali nitko nije popunio igralište, nitko nije plesao, samo su sjedili. Na dežurstvo sam se vratio malo prije 17 sati. Četvoro na tribinama. Prepoznajem ih i pitam što se dešava. Svi su na “poligonu”, kažu mi, nije im odgovarala glazba, a DJ nije želio puštati po željama. Ubrzo dolazi tamburaški sastav Korak i malo po malo, maturanti se vraćaju, no samo manji dio njih. Do osam sati samo je šačica učenika naše škole davala podršku jednom profesoru na “plesnom podiju”, koji se trudio animirati ostale. Uzaludno. No, to je njihov dan, pustimo im da ga proslave onako kako oni žele. Ili da ga ne proslave onako kako oni žele.

Tomislav Cug, univ. spec. oec.